Ime „Milićeva ruža“ ne potiče iz puke simbolike. Ono nosi u sebi porodičnu priču, uspomenu i nit koja povezuje tri generacije — deda Milića, njegovu ćerku i njegovu unuku.
Deda Milić je od prvog dana, otkako je uzeo svoju unuku u naručje, imao poseban način da joj se obrati. Dok su drugi koristili klasične nadimke, on je govorio: „Moja ruža, moja ružana.“
Nadimak je postao deo svakodnevice: tako ju je dozivao preko dvorišta, tako joj je pevao uspavanke, tako ju je vodio kroz livade i učio je da raspoznaje biljke i životinje. Čak i kada bi došli gosti iz daleka, pa postavljali pitanja o porodici, on bi im sa ponosom pokazivao na unuku i govorio: „Evo, upoznajte moju ružu.“
Za njega je ona bila najdragoceniji cvet u selu koje je već puno prirodne lepote.
Kako je rasla, tako je i njihova veza postajala sve jača. Često je sedela pored njega dok je cedio med, dok je razgovarao sa putnicima ili dok je hranio pčele. On bi joj pričao priče o Dobroselici, o starim vremenima, o ljudima koji su prolazili kroz njihov dom kao da je to čvorište sveta, a ne skromno selo na obroncima Zlatibora.
A ona ga je slušala kao što se sluša priča koja se pamti ceo život.
Čak i kasnije, kada je unuka odrasla i kada je život krenuo svojim tokom, deda nije odustajao od nadimka. Nadimak je ostao „moja ruža“ — bez obzira na godine, obaveze, udaljenosti. Do poslednjeg dana svog života, kada god bi je ugledao na kapiji, lice bi mu se razvedrilo kao da pred sobom vidi malo dete.
Zato, kada je kuća trebalo da dobije ime koje će je predstavljati svetu, nije postojala dilema.
„Milićeva ruža“ je postalo ime koje čuva njegov glas, njegove reči i njegovu ljubav prema porodici.
To ime stoji danas iznad vrata kao sećanje, kao zahvalnost, i kao mala priča u dve reči. Priča o dedi koji je voleo svoje selo, svoju prirodu i najviše — svoju unuku.
Zato svaki gost koji dođe ovde i uđe u dom koji nije samo smeštaj, već deo porodične istorije. A kada sedne na trem, udahne miris borova i čuje tišinu koja je deda čuvao celog života, mnogi kažu da najzad shvate — zašto „Milićeva ruža“ nije samo ime, nego osjećaj.